Sažetak
Suvremeni društveni trendovi, kao što su procesi globalizacije, tehnološki razvoji i slično, utječu na nacionalnu kinematografiju, ali i na svjetsku kinematografiju općenito. Rasprave oko nacionalne kinematografije nužno je stoga smještati unutar konteksta same države-nacije, a jednako tako i transnacionalno. Kontinuitet filmske djelatnosti u Hrvatskoj postoji od samih početaka filma, ali ona je proizvod kinematografije koja je usko vezana uz društvene, političke i ekonomske prilike koje su višestruko utjecale na njezin razvoj. Cilj rada bio je ispitati značajke hrvatske kinematografije te aspekte njezine afirmacije i recepcije, što je u konačnici omogućilo razumijevanje razvojnih i integrativnih čimbenika hrvatskog filma. Uvid u razvojne i integrativne čimbenike hrvatskog filma predstavlja širu sliku problema i perspektiva hrvatske kinematografije danas. U istraživanju je korišten kvalitativni pristup i provedeni su polustrukturirani intervjui sa sugovornicima usko povezanim s filmom i filmskom djelatnošću. Analiza pokazuje svojevrsne poteškoće u razvijanju specifičnog stila i postizanju veće međunarodne vidljivosti. Važan trenutak bila je uspostava Hrvatskog audiovizualnog centra koji je izradio plan za hrvatsku kinematografiju i doveo do financijske neovisnosti što je utjecalo na ulaganja i kvalitetu hrvatskih filmova, pa i na njihovu međunarodnu festivalsku vidljivost. Početkom 21. stoljeća hrvatska kinematografija razvila je infrastrukturu, pružila podršku mladim filmašima i stvorila preduvjete za kvalitetne i inovativne filmske naslove.