Sažetak
Rad je usmjeren na afirmaciju kvalitativnih istraživanja u grani sociologije medija i sociologije kulture, a glavni cilj rada jest opisati kako operna publika prati recentnu opernu produkciju, putem kojih digitalnih medija te koja joj je motivacija i koja joj značenja pridaje. Iako trendovi socioloških istraživanja kazališne publike u zapadnom svijetu podrazumijevaju proširivanje fokusa istraživanja i na „ne-publiku“ (Tröndle, 2019), u Hrvatskoj nikada do sada nije provedeno istraživanje operne i/ili koncertne publike, koja se u Austriji i Njemačkoj zasebno istražuje. Sukladno promjeni paradigme, koja je potvrđena u istraživanjima u SAD-u, istraživačka pitanja rada su: mogu li se prijenosi opera uživo u kinima podrazumijevati kao kulturno događanje te može li se Dollaseova (1998) kategorizacija publike proširiti novom kategorijom, u koju pripada publika koja opere i operne sadržaje prati u kinima i(li) online, što je bila jedina mogućnost tijekom karantene uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19. Primijenjen je fenomenološki pristup i kvalitativna metodologija (metoda opažanja sa sudjelovanjem, četiri strukturirana intervjua i analiza sadržaja).
Istraživanje je pokazalo kako je uloga virtualnog prostora, iako drugačija i obilježena specifičnim manjkavostima, gotovo jednako važna kao i fizički prostor u kojem se odvija socijalna interakcija operne publike. Publika stvarnost izvedbe opere, preseljene u virtualni prostor, shvaća i opisuje uglavnom s visokim interesima, motivacijom i očekivanjima. Također, besplatni online operni sadržaji, koji su intenzivno zaživjeli u 2020. godini tijekom karantene uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, približavaju opernu umjetnost široj populaciji te se predlaže proširenje Dollaseove kategorizacije kategorijom digitalne operne publike.
